Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. ožujka. Rezolucija Ujedinjenih naroda o Svjetskom danu voda donesena je u ožujku 1993.godine i otada se na taj dan, diljem svijeta, posebno skreće pozornost na probleme vezane uz vodu i vodne resurse, na potrebu racionalne potrošnje i neprestane zaštite voda.
Tema dana voda 2012. godine je „VODA I SIGURNOST HRANE“. Ukupna potreba za vodom na svijetu raste, a njene dostupne količine su ograničene. Ljudi ne troše vodu samo u direktnom procesu, za svoje potrebe u domaćinstvima ili na radnim mjestima, voda je i dio procesa dobivanja hrane.
Često nismo svjesni činjenice da je za proizvodnju naše hrane neophodna značajna količina vode. Prema nekim podacima za proizvodnju 1 kg pšenice utroši se oko 1500 litara vode, a za proizvodnju 1 kg junećeg mesa potrebno je čak oko 15 000 litara vode. Intenzivan uzgoj i sve veći zahtjevi za higijenom tijekom proizvodnje povećavaju potrebu za vodom. Smatra se da voda koja se utroši u poljoprivrednoj proizvodnji uglavnom dolazi iz oborina. Tako je bilo u tradicionalnoj proizvodnji hrane, ali jasno je da se u današnjem vremenu intenzivnog uzgoja hrane ne možemo pouzdati samo u vodu „s neba“. S druge strane, evidentne klimatske promjene koje donose veće ekstreme u rasporedu godišnjih oborina doprinose potrebi osiguranja dodatnih količina vode u sušnim periodima. Navodnjavanje poljoprivrednih površina postaje preduvjet proizvodnje hrane nekog područja, a potrebno je osmisliti načine najboljeg iskorištavanja i pohranjivanja viškova vode, za periode njenog nedostatka u obliku akumulacija i slično.
Svijest o potrebi racionalnog korištenja vode i potrebi zaštite voda od onečišćenja treba stalno podizati na višu razinu, a pri tome je najvažnija edukacija stanovništva počevši od rane dječje dobi.
Jedan od načina racionalnog korištenja vode je i njeno recikliranje, odnosno ponovna uporaba otpadnih voda nakon njihovog pročišćavanja. Otpadne vode na taj način mogu postati sekundarna sirovina i na tome se sve više radi u razvijenim društvima. Otpadna voda može biti izvor toplinske ili električne energije iz nekoliko procesa tijekom njenog prikupljanja i pročišćavanja: korištenje topline kanalizacijske vode; korištenje bioplina iz fermentacije mulja; korištenje toplinske energije iz procesa spaljivanja mulja. Kvalitetnim procesom pročišćavanja, uz dobro uklanjanje mikroorganizama, može se dobiti voda za ponovno korištenje: za procese navodnjavanja nekih poljoprivrednih kultura (masline ili voćke) i zelenih površina ili za pranje (tehnološka voda) gradskih ulica i slično. Hrvatska se prije ulaska u Europsku uniju opredijelila za visoke standarde zaštite i racionalnog korištenja svog prirodnog vodnog bogatstva, ali potrebno je još detaljno riješiti zakonsku regulativu, koja će preciznije definirati načine, prava i uvjete ponovne uporabe otpadnih voda.
IVS u realizacija svoga projekta zaštite izvorišta vode za piće u Istarskoj županiji razmatra sve mogućnosti recikliranja otpadnih voda. U trenutnom sušnom periodu u Istri, koji se iznenađujuće protegao od rane jeseni do početka proljeća, postajemo svjesni da vrijedi izreka „svaka kap je bitna“. To je jedan od dodatnih razloga za odabir suvremenih tehnologija i uređaja visokog stupnja pročišćavanja otpadnih voda. Osim zaštite podzemlja i izvorišta vode za piće, u budućnosti će se moći osigurati i male, ali ponekad i značajne količine vode za ponovnu uporabu, kojima će se zamijeniti i na taj način uštedjeti vode osigurane iz sustava vodoopskrbe.