IVS – Povijesni razvoj projekta

Povijesni razvoj projekta - Istarski vodozaštitni sustav

Povijesni razvoj projekta – Istarski vodozaštitni sustav d.o.o.

Ideja o potrebi cjelovite zaštite voda na području Istarskog poluotoka potječe još iz perioda početka gradnje Vodoopskrbnog sustava Istre – Vodovoda Butoniga, osamdesetih godina prošlog stoljeća. Već i ranije, ali posebno kod tada novog projekta za vodoopskrbu, uočene su specifičnosti istarskog poluotoka koje nameću potrebu cjelovitog upravljanja vodoopskrbom i odvodnjom radi zaštite ograničenih vodnih resursa.

Sva glavna kaptirana izvorišta vode za piće: Sv.Ivan, Gradole, Bulaž, Rakonek, Kokoti, Fonte Gaia i drugi, smješteni su u unutrašnjosti Istre. Izvorišta su krškog uzlaznog tipa, velikog raspona izdašnosti, od obilja vode u kišnim sezonama često uz pojavu zamućenja i onečišćenja, do veoma ograničene količine vode tijekom sušne sezone.

Osnova za ovaj projekt je studija koju su još 2000. godine naručile Istarska županija i Hrvatske vode: "Organizacija, izgradnja i održavanje sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda za mala naselja u obuhvatu vodozaštitnih područja u istarskoj županiji". Ideja o potrebi izgradnje sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda za mala naselja u unutrašnjosti istarskog poluotoka nametnula se zbog specifičnosti konfiguracije tla, jer se radi većinom o krškom terenu, te zbog smještaja i karakteristika glavnih izvorišta vode za piće, kojima se opskrbljuje kako domaće stanovništvo, tako i turistička privreda. Projekt obuhvaća mala naselja koja nemaju ni ekonomske ni ljudske resurse za gradnju i upravljanje kanalizacijskim sustavom.

Čitavo podzemlje Istre praktički predstavlja jedinstveni vodonosnik, te je potrebno primijeniti cjeloviti sustav upravljanje vodoopskrbom i odvodnjom.

Istovremeno zbog intenzivnog razvoja turizma potrošnja vode je u ljetnim mjesecima višestruko veća od zimske potrošnje, pa je potrebno integrirano upravljanje vodoopskrbom uz postojanje rezervnog sustava – akumulacije. Stoga je dio vodoopskrbe priobalnih gradova, posebno Rovinja i Pule realiziran kroz projekt vodoopskrbe iz umjetne akumulacije Butoniga smještene u središtu poluotoka, na području gradova Pazina, Buzeta i općine Cerovlje, koja je do danas postala, naročito tijekom ljeta, jedan od glavnih izvora vodoopskrbe.

U tom periodu postojale su na području Istre Odluke o zonama sanitarne zaštite pojedinačnih izvorišta vode za piće koje su definirale razine pasivne i aktivne zaštite na širem području svakog od tih izvorišta. Pasivna zaštita definira koje su aktivnosti ograničene ili zabranjene, dok aktivna zaštita u najvećoj mjeri regulira upravljanje otpadom i otpadnim vodama u zonama zaštite. Kako je zbog konfiguracije terena i pretežito krškog sastava tla, podzemlje Istre zapravo jedinstveni vodonosnik za sva izvorišta pitke vode, uočena je potreba za donošenjem plana prihvata i pročišćavanja otpadnih voda na cijelom području, jer su one, ukoliko nekontrolirano dospijevaju u podzemlje, najveći faktor rizika onečišćenja podzemnih voda, a tim putem i izvorišta vodoopskrbe.

Moderni pristup upravljanja otpadnim vodama traži prihvat korištene vode u sustav javne odvodnje, njezino pročišćavanje i daljnje korištenje ili vraćanje u prirodni prostor bez štetnih posljedica. Zbog specifičnosti Istre kao jedinstvenog vodonosnika potrebno je osigurati zaštitu izvorišta vode za piće kontroliranim sustavom odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda na cijelom poluotoku.

VEZANI DOKUMENT:
Izvorišta i rijeke Istre